Rekova (Reök) palata

Ime zgrade Rekova (Reök) palata
Današnji naziv Regionalni centar umetnosti
Naziv kuće iz šale-kuća zadnjice konja.
Grad, adresa Segedin Bulevar Tisza Lajos 56.
GPS podatci N 46° 15′ 6.87″, E 20° 8′ 43.73″
Izgrađen 1906–1907
Stilske oznake Secesijski

Arhitekta

Naručilac

Izvođač radova

Ede Mađar (Magyar Ede) (1877–1912)

Ivan Rek (Reök Iván) inžinjer.

Vajarski radovi na objektu: Vinkler i partneri (Winkler & Társai), lokalni umetnici i majstori. Kovane radove je izradio Pal Fekete (Fekete Pál), segedinski kovač ukrasnih elemenata, na osnovu crteža projektanta.

Stepen zaštite/Konzervatorsko rangiranje Objekat je spomenik kulture.
Originalna namena/funkcija objekta

Izmene

1907. godine dvospratna kuća na uglu, izgrađena je kao stambena kuća za porodicu sa više stambenih jedinica i poslovnim prostorijama.

Na gornjim delovima fasade su originalno bile naslikane vodene vile, ali su uklonjene zbog negodovanja ženskog dela porodice.

Na prizemlju je od 1933. godine radio restoran, kasnije kafić.

1941. godine deo zgrade je preuređen u mesto za sklonište. Nakon drugog svetskog rata ogromni stanovi rasparčani su na manje jedinice.

1960. godine prilikom rekonstrukcije objekta neki kovani ukrasni elementi su osakaćeni.

1974. godine, tokom druge rekonstrukcije stradali su enterijeri stanova.

Između 1987–1992. godine obnovljena je fasada, u prizemlju je useljena banka, u prostorijama banke enterijer je urađen u duhu i stilu secesije.

2006/7. godine izvršena je sveobuhvatna rekonstrukcija objekta, dvorište je pokriveno, i od avgusta 2007. godine u ovoj zgradi radi Regionalni centar za kulturu.

2008/9. godine u prizemlju su bili restoran i kafić, koji danas ne rade.

Opis zgrade, analiza

Segedinska palata Rek je glavno delo Edea Mađara, izuzetno ostvarenje floralne secesije. Reč je o jedinstvenoj arhitektonskoj dragocenosti, te se ubraja među remek dela secesijskih zgrada čak i u evropskim okvirima.  Projektant je sa prefinjenim ukusom pretočio u arhitektonske oblike vodeni i biljni svet koji predočavaju profesiju naručioca, inženjera vodoprivrede, Ivana Reka. Čitavo pročelje je izgrađeno skulpturalnim sredstvima, te ostavlja utisak ogromnog reljefa. Nema tu ni traga ustaljenim arhitektonskim formama, ovde je iznedrena potpuno nova arhitektonska kreacija srodna belgijskim i francuskim pravcima, koji do tada uopšte nisu bili prisutni u Mađarskoj.

Lokvanji, listovi i cvetovi akantusa, motivi nadahnuti svetom vode, gotovo da su srasli sa konstrukcijom zgrade. Ona zrači spokojem i raznolikošću mirne i tihe obale. Blago zatalasana plastičnost pročelja poslušno prati osobeni formalni poredak biljne ornamentike. Raznovrsno uobličeni otvori, zatvoreni i otvoreni erkeri prilagođeni su ovom talasastom, zaokruženom svetu. Igra svetlosti povezana sa kretanjem sunca donosi neobične efekte na fasadi, gde se svaki oblik ugrađuje u zidne površine sa pitomom poslušnošću. Nema nigde niti jednog oštrog ugla, simsa ili bilo čega što bi poremetilo ovu uzvišenu organsku igru. Ako se to negde ipak pojavi, onda tome pripada posebna uloga u ukupnom prizoru: vitičasto-lesnaste rešetke balkona, čipkasta limena ornamentika izbočenih krovova doprinose neprimetnom prilagođavanju funkcionalnosti organskom svetu zgrade. Celinom pročelja preovladava bež boja dubljeg tona, po kojoj se samo u gornjim traktovima, na zidovima potkrovlja i na masivnim stubnim segmentima javljaju jačom plavom bojom istaknuti nizovi otvorenih cvetova ljiljana.

Najraskošniji deo zgrade je ugao, gde se oko kružnog balkona koji se izdvaja iz zdepastih stubova sa cvetnim glavama, na jednoj površini zgušnjava ono najbolje među dekorativnim elementima zgrade. Veličanstven prizor odozgo kruniše crni orao raširenih krila. Rođena je zgrada, koja svakim svojim delom izražava jednu nadahnutu graditeljsku viziju. „Čini se gotovo neverovatnim, da je ova građevina, u najpomodnijem stilu svoga doba, tako daleko od izvorišta stila, uopšte mogla da bude sagrađena u provincijskom gradu.“ (Tibor Bakonji).

Bogat plastični svet uličnih fasada se javlja takođe u haustoru i u stepeništu, secesijski ukrasi su bili karakteristični i za nekadašnje elegantne stanove u ovom objektu. Iznutra nalazimo izvanredne radove od kovanog gvožđa, kreacije dekorativnog kovača Pala Feketea, koji je svoja remek-dela izradio na osnovu crteža Edea Mađara. U unutrašnjosti zgrade prizor upotpunjuju secesijska ornamentika, pozlaćeni, obojeni stropni štuko ukrasi. Ovo izvanredno arhitektonsko remek-delo jedinstvenog karaktera danas je javna institucija u službi kulture. Zbog toga su, tokom najnovijeg renoviranja zgrade, u znatnoj meri izmenjeni unutrašnji prostori.

Literatura

Nagy Zoltán, A szecessziós építészet Szegeden, Szeged története 3/1,

Szerk.: Gaál Endre, Szeged, 1991.

Bakonyi Tibor, Magyar Ede, Bp., 1989

Csongrád megye építészeti emlékei, Szeged, 2000, Tóth Ferenc (szerk.),

O. Csegezi Mónika szócikke

Bagyinszki Zoltán – Gerle János, Alföldi szecesszió, /Art Nouveau in the Alföld Debrecen, 2008.

Mapa Segedina >>